Misija Malteškog Reda

NAJSTARIJA HUMANITARNA ORGANIZACIJA

Bulom pape Pascala II. iz 1113. godine priznati su kao vjerski red

Naime, znakovito je da je zapravo najzaslužniji za osnivanje Malteškog reda (koji je nastao i prije Reda templara, osnovanog 1118. godine također u Jeruzalemu), zapravo, bio egipatski kalif Al Mustansir Billah koji je dao dozvolu skupini pobožnih trgovaca i hodočasnika iz Amalfija kod Napulja u južnoj Italiji da u blizini Isusova groba u Jeruzalemu, koji je u to vrijeme bio u muslimanskim rukama (do dolaska križara 1099. godine), otvore odmorište za siromašne i bolesne hodočasnike koji dolaze u Svetu Zemlju. Uz odmorište nazvano po sv. Ivanu Krstitelju, izgradili su i bolnicu (hospital) i crkvu.

Nakon što su križari osvojili Jeruzalem 1099. godine u Prvom križarskom ratu ivanovci postaju (neborbenim) dijelom križarske vojske i zajedno se s vitezovima križarima sudjeluju, kao bolničari i humanitarci, u vojnim pohodima s ciljem povratka Svete Zemlje u ruke kršćana. No, bez obzira na to, i dalje su zadržali neovisnost te su kao takvi nastavili svoje humanitarno poslanje i mimo križarskih pohoda. Štoviše, već od samih početaka Red je bio prepoznat u svijetu po činjenici da pruža pomoć svima kojima je bila potrebna, bez obzira na boju kože, naciju, vjeru ili financijske mogućnosti, a to je jedan od razloga zašto je Malteški red kroz povijest do današnjih dana cijenjen i poštivan među muslimanima diljem svijeta.

Kao vjerski red, ivanovci su priznati 1113. godine bulom papa Pascala II./ Ilustracija: orderofmalta.int

Osnivač reda i prvi učitelj, zvali su ga i magistar ili veliki magistar, odnosno veliki meštar, bio je blaženi Gerard de Martigues, laik u Redu benediktinaca iz talijanske Scale pokraj Amalfija. Kao vjerski red, ivanovci su priznati 1113. godine bulom papa Pascala II. pod nazivom „Pie postulatio voluntatis“ čime je i bolnica koju je vodila ova pobožna bratovština u Jeruzalemu postala institucija Svete Stolice, s pravom imenovanja velikog meštra Reda. Bratovština je u početku imala ista pravila kao i Red sv. Augustina, no kasnije je poprimila sve jasnije značajke viteškog (ali i monaškog) reda. Veliki meštar Reda birao se doživotno među ostalom subraćom, stolovao je u tzv. konventu, ili glavnoj kući Reda.

Prvo sjedište Reda bilo je u Jeruzalemu

Nakon smrti bl. Gerarda, veliki meštar Reda ivanovaca postao je križarski vitez Raymund de Puy koji je preinačio red u viteški, te se otad Red dijeli na vitezove (naoružane vojnike), svećenike i na braću, laike, koji se bave karitativnom djelatnošću i njegom bolesnika. Red je zbog izrazito humanitarnog, socijalnog, karaktera prepoznat diljem kršćanskog svijeta te je od samih početaka djelovanja dobivao vrijedne donacije koje je ova bratovština usmjeravala potrebitima. Dakle, donacije su ivanovcima stizale ne samo iz Svete Zemlje, što je bilo u samim počecima, već iz gotovo cijele zapadne Europe, pa i šire.

Konvent je prvih stotinu godina bio smješten u Jeruzalemu, no 1187. godine kad je Jeruzalem pao u ruke Saracena, sjedište Reda premješteno je u tvrđavu Sain Jean d’Acre (danas tvrđava Akko u Izraelu), gdje ostaje sve do 1291. godine kada i tu tvrđavu osvajaju Saraceni.

Simbolika Malteškog križa

Taj križ s četiri kraka koji ima ukupno osam vrhova vitezovima ivanovcima u početku je služio kao znak prepoznavanja prijatelja od neprijatelja, odnosno postao je svojevrsnim simbolom junaštva i pomaganja drugima u nevolji.  Njegovi krakovi odnosno vrhovi predstavljaju načela milosrđa, odanosti, viteštva, hrabrosti, plemenitosti prema prijatelju i neprijatelju, zaštiti slabih i spretnosti u pomaganju.

Malteški križ  / Foto: orderofmalta.int

Uz navedeno, mrežna stranica Malta Uncovered navodi kako osam vrhova na malteškom križu (grbu) simboliziraju tri stvari. Ponajprije kršćanskog ratnika koji treba ispunjavati osam obveza ili težnji vitezova: živjeti u istini, imati vjeru, pokajati se za svoje grijehe, svjedočiti o poniznosti, ljubiti pravdu, biti milostiv, biti iskren svim srcem i podnijeti progonstvo. Također, na mrežnoj stranici Suverenog malteškog viteškog reda piše da osam vrhova malteškog križa predstavlja i nacije čiji su pripadnici bili potvrđeni u Red: Auvergne, Provansa (Francuska), Aragon, Kastilja, Portugal, Italija, Bavarska i Engleska (sa Škotskom i Irskom).

Od ivanovaca do malteških vitezova

Dakle, poslije niza vojnih neuspjeha križara u sukobima sa Saracenima, krajem 13. stoljeća, ivanovci sele na Cipar, u grad Limassol, gdje uređuju konvent i bolnicu, ali ni tamo se zadržavaju dugo. Nakon petnaestak godina i likvidacije templara, 1306. godine ivanovci započinju s osvajanjem grčkog otoka Rodosa u Egejskom moru, te se na njemu nastanjuju 1310. godine. Na Rodosu ostaju sve do 1526. godine, kada otok osvajaju Turci. I tek tada se sele na Maltu, po kojoj kasnije i dobivaju ime malteški vitezovi.

Na Malti su ivanovci osnovali grad (La) Valletta (danas glavni grad države Malte), koji je utemeljen 28. ožujka 1566. godine nakon velike pobjede nad Turcima-Osmanlijama. Grad je dobio ime po tadašnjem, 49. po redu, velikom meštru Reda ivanovaca, Francuzu Jeanu de Valetteu, koji je godinu prije sa svojim vitezovima obranio Maltu od Osmanlija. Na čelo Reda došao je 1557. godine, a pokopan je u crkvi Gospe od Pobjede u La Valletti, a kasnije su njegovo tijelo preselili u konkatedralu sv. Ivana nekoliko stotina metara dalje.

Na Malti su ivanovci ostali sve do 1798. godine, kada je otok zauzeo Napoleon, pa se privremeno premještaju u Trst gdje su ostali do 1812. godine, da bi se ponovno vratili na Maltu nakon Napoleonova pada. Na Malti ostaju do 1834. godine, kada su Britanci zauzeli otok, te se sele u Rim kojega izabiru za svoje novo sjedište.

Povratak na Maltu

Na Maltu se ponovno vraćaju 1989. godine, nakon 155 godina izbivanja. U toj prigodi ulicama glavnoga malteškog grada La Vallette održana je svečana povorka pripadnika Malteškog reda u kojoj je sudjelovalo 450 njihovih članova, ogrnutih crnim plaštevima s bijelim četverokrakim križevima s osam vrhova na prsima, koji je u međuvremenu postao i službenim simbolom Suverenog malteškog viteškog reda.

Suvereni jeruzalemski, rodoski i malteški viteški hospitalni red svetog Ivana – službena zastava / Foto: orderofmalta.int

Obrana vjere i pomaganje siromašnima

Kao što smo u prvom nastavku ovoga feljtona na mrežnim stranicama Informativne katoličke agencije (IKA) istaknuli, sjedište Suverenog malteškog viteškog reda, ili još kraće Malteškog reda (lat. Ordine di Malta), od 1834. godine je u Rimu, u Italiji. Geslo Reda na latinskom jeziku je „Tuitio Fidei et Obsequium Pauperum“ (u prijevodu: Obrana vjere i pomaganje siromašnima). Kao i svaka druga država, ima i svoju državnu zastavu (bijeli križ na crvenom polju, nazvana zastavom svetog Ivana Krstitelja, zaštitnika Reda), grb države, kao i svoju državnu himnu „Pozdravljam te bijeli križu“ (lat. „Ave Crux Alba“).

Na čelu Reda je veliki meštar, koji se bira doživotno, a tu titulu je ponovni uveo papa Lav XIII. (pontifikat 1878 . – 1903.). Dakle, bez obzira što u nazivu ima riječ suvereni, Malteški red, kao vjerski, katolički red, pod nadležnošću je Svete Stolice, odnosno Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, koja imenuje poglavara Reda i isti polaže prisegu Papi.

Podsjetimo, u kanonu 331. Zakonika kanonskog prava piše: Biskup rimske Crkve u kojem traje služba koju je Gospodin povjerio Petru, prvaku apostola, i koja treba da se prenosi na njegove nasljednike, glava je Biskupskog zbora, namjesnik Kristov i pastir opće Crkve na ovoj zemlji; zato snagom svoje službe ima u Crkvi vrhovnu, potpunu, neposrednu i opću redovitu vlast koju uvijek može slobodno vršiti. No, bez obzira na to, Malteški red uživa svojevrsnu neovisnost i od Svete Stolice, kao i od Republike Italije na čijem se teritoriju formalno nalazi sjedište istog.

Neutralan, nepristran i apolitičan

Malteški red ima diplomatske odnose s više od stotinu država, među njima i s Republikom Hrvatskom. Osim dviju zgrada u Rimu (Palazzo di Malta ili Palazzo dell’Ordine di Malta – sjedište velikog meštra Reda te Villa Malta ili Magistral Villa – sjedište Rimskog priorata), u kojima im se jamči eksteritorijalnost, nema vlastito državno područje. No budući da je najveći dio svoje povijesti posjedovao vlastiti teritorij, međunarodna zajednica odlučila je i dalje priznavati njegov državni suverenitet. Primjerice, Malteški red izdaje i svoje putovnice, iako nema vlastiti teritorij. Ima čak i svoj novac.

Villa Malta ili Magistral Villa u Rimu – sjedište Rimskog priorata / Foto: Vatican Media

Djeluje kroz 11 priorata, 48 nacionalnih organizacija, 133 diplomatske misije, jednu svjetsku agenciju za pomoć i 33 nacionalna volonterska udruženja, kao i u brojnim bolnicama i medicinskim centrima diljem svijeta, te specijaliziranim zakladama.

Na međunarodnom političkom planu Malteški red je neutralan, nepristran i apolitičan, te zbog te karakteristike može djelovati kao (mirovni) posrednik, ukoliko to od njega zatraži pojedina država ili sukobljene strane ili pak međunarodna zajednica u cjelini.

Njegova primarna djelatnost je humanitarnog karaktera, odnosno pružanje medicinske i socijalne pomoći te su njihovi djelatnici (oko 25.000) i volonteri (oko 80.000) nazočni u više od 120 zemalja u svijetu, gdje imaju više od 200 svojih bolnica i zdravstvenih ustanova za hitnu medicinsku pomoć ili pak djeluju kao ispomoć drugim tamošnjim zdravstvenim centrima. Malteški red ima svoje zdravstvene i humanitarne ustanove i u arapskom svijetu, među muslimanima, primjerice, u Libanonu. 

Danas je u svijetu oko 13.500 punopravnih članova i članica, tzv. malteških vitezova i dama, te oko 120.000 počasnih članova. Znakovito je da je i papa Benedikt XVI., tada kao kardinal Joseph Ratzinger, bio član Malteškog reda prije nego što je izabran za Papu.

Pod zaštitom Reda djeluje organizacija “Malteška služba” koja pomaže unesrećenima nakon velikih prirodnih i drugih katastrofa kao pružatelji prve pomoći, dostavljači hrane, lijekova, pitke vode te kao graditelji (privremenih) stambenih naselja.

Suvereni malteški viteški red ima svoje predstavnike u mnogim međunarodnim organizacijama / Foto: Vatican Media

Red ima i svoga predstavnika kao stalnog promatrača u UN-u, UNESCO-u, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, Organizaciji za poljoprivredu i hranu (FAO), a ima predstavnike u Vijeću Europe, te veleposlanika u Europskoj Uniji. Za vanjsku politiku zadužena je Republika Italija. Ima svoje registarske oznake za automobile, iako nema nikakve prometne infrastrukture. Također, izdaje i vlastite poštanske marke.

Povezanost s marijanskim svetištem Lurd

U duhovnoj sferi, Malteški red je iznimno vezan uz marijansko svetište Lurd u Francuskoj, budući da je poznato da je upravo svetište u Lurdu ponajprije posvećeno bolesnima, gdje su zabilježena brojna čuda u vidu ozdravljenja osoba koje je službena medicina već bila otpisala.

Primjerice, od 2. do 7. svibnja 2008. godine u Lurd je hodočastilo rekordnih 8000 članova Malteškog reda koji su pristigli iz 42 države, a među njima je bilo 1500 bolesnih pripadnika Reda.

Tradicionalno 50. hodočašće „malteških vitezova“ u marijansko svetište Lurd, svibanj 2008. / Foto: Vatican Media

Također, Malteški red je organizacija u kojoj 30 posto članstva ukupno u svijetu čine žene, a mnoge od njih su i na visokim diplomatskim i drugim odgovornim funkcijama u svojim nacionalnim udruženjima. Usto, brojne članice Reda su aktivne u medicinskim ekipama koje diljem svijeta pomažu ljudima u nevolji.

Članstvo čine pripadnici svih slojeva društva

Danas su u članstvu Reda zastupljeni pripadnici svih slojeva društva, a samo članstvo u Redu otvoreno je za sve katolike koji su privrženi poslanju Malteškog reda, te djeluju u skladu s geslom “Obrana vjere i pomaganje siromašnima”.

Članstvo u Redu otvoreno je za sve katolike koji su privrženi poslanju Malteškog reda / Foto: Vatican Media

Suvereni malteški viteški red nema nikakve veze s masonstvom, odnosno slobodnim zidarstvom. Štoviše, čak je članstvo u masonskim organizacijama u potpunoj suprotnosti članstvu u ovom katoličkom Redu s izraženom misijom vezanoj uz zdravstvenu skrb i humanitarnu pomoć najpotrebitijima, bez obzira na njihovo porijeklo ili vjeru.

Posebno je uključen u pomoć ljudima koji žive usred oružanih sukoba i prirodnih katastrofa pružanjem medicinske pomoći, brigom o izbjeglicama i distribucijom lijekova i osnovne opreme za preživljavanje.

Priredio: Ivan Matić Nević (ivan.matic1976@gmail.com)


Fotografije: orderofmalta.int